Bioenergija: istina i zablude.

Ko sve može i treba biti podvrgnut bioenergetskom tretmanu? Da li je vjerovanje u djelotvornost bioenergetskih tretmana uslov za pozitivan rezultat? Šta očekivati od bioenergetskog tretmana? Da li i kako kombinovati bioenergetske tretmane sa drugim oblicima liječenja? Koliko je potrebno bioenergetskih tretmana ? Da li će se bolovi ponovo vratiti ako su nestali tokom i nakon tretmana? Šta uraditi ako se bolovi vrate?

PIŠE: Muhamed Omerović

Bioenergijom se bavim od 1995. godine.  Desetine  hiljada osoba sa raznim vrstama bolova, bolesti, povreda i tegoba bilo je kod mene na bioenergetskom tretmanu. Tačan broj ne znam. Na ovom mjestu pokušao sam, oslanjajući se na vlastita iskustva, u što kraćim crtama odgovoriti na par najčešće postavljenih pitanja. Nadam se da će vam, pažljivim iščitavanjem, sve što je u vezi sa mojim bioenergetskim tretmanima postati jasnije.

 

Ko sve može i treba biti podvrgnut bioenergetskom tretmanu?

Zbog same prirode bioenergije, ne postoji osoba koja ne može biti podvrgnuta bioenergetskom tretmanu. Jer bioenergija je nešto što posjeduje sve što je živo – svako živo biće, svaka biljka… Svi dijelovi tijela takođe posjeduju bioenergiju.

Nije to ista energija koja se dobija iz ugljikohidrata, niti je to (električna)energija koju proizvode mašine ili aparati. To je energija od koje sve što je živo, ovisi. Ako iz živog organizma, ili dijela organizma, ili biljke ili dijela biljke ode ta bioenegija organizam odnosno biljka umiru. Možete vi taj organizam držati pod naponom strjue kolikim hoćete i koliko dugo hoćete, ako je izgubljena bioenergija, nema ni života. Na primjer, ako se iz prsta povuče bioenergija potpuno, prst umre (gangrena) i mora se amputirati jer bi uzrokom toga došlo do povlačenja energije iz cijele noge pa i iz cijelog tijela.

Bioenergija na daljinu – Bioenergetičar Muhamed Omerović. Legenda zagrebačkog Dinama, Marko Mlinarić na bioenergetskom tretmanu

Da li je vjerovanje u djelotvornost bioenergetskih tretmana uslov za pozitivan rezultat?

Vjerovati da će nekome biti bolje tokom i nakon tretmana nema nikakav uticaj na stvarni učinak bioenergetskih tretmana. Postoje brojni medicinski nalazi koji su dokazali uspješnost mojih bioenergetskih tretmana, a o izjavama osoba da i ne govorim. Dakle, vjerovati ne morate. Dovoljno je samo da dozvolite da vam se pokuša pomoći. Jer, kod većine osoba koje su mi se obratile, čak više od 90 posto njih je izuzetno zadovoljno rezultatima tretmana. A među njima je i veliki broj osoba koje su, po pitanju bioenergije, bile veliki skeptici.

 

Šta očekivati od bioenergetskog tretmana?

Veliki broj osoba, posebno sa prostora Hrvatske, Slovenije i iz USA imaju ispravnu predstavu o tome šta treba da očekuju od bioenergetskog tretmana. Znaju da pomaže, i da ne može da odmaže te da se, uglavnom, jednim tretmanom ništa ne može potpuno riješiti. Oni i liječenje bioenergijom shvataju kao proces. Nešto što treba raditi izvjesni vremenski period. Baš kao i proces liječenja fitoterapijom i konvencionalnim metodama (bolnice, fizioterapije, banje, itd…).

Nažalost, ima i osoba iz pojedinih dijelova ex YU  koji očekuju da prisustvuju jednoj terapiji. Da im u toj jednoj terapiji budu riješeni svi problemi i da ih nikad ništa više ne zaboli. I ako se desi da im se , nakon što se stanje bilo popravilo nakon jednog tretmana, protekom vremena ponovo pogorša, skloni su tvrditi da njima bioenergija ne pomaže.

Bioenergija na daljinu – Bioenergetičar Muhamed Omerović. Fudbaler belgijskog Royal Excel Moeskroen-a Georgios Galitsios na tretmanu kod bioenergetičara Muhameda Omerovića

Da li i kako kombinovati bioenergetske tretmane sa drugim oblicima liječenja?

Liječenje bioenergijom ne isključuje liječenje i nekim drugim metodama (fototerapija, konvencionalna medicina). Naprotiv, preporučljivo je kombinovati. Posebno je važno da se poboljšanje zdravstvenog stanja konstatuje danas dostupnim metodama i dijagnostičkim aparatima koje koristi konvencionalna medicina. To najviše iz razloga što se ja isključivo oslanjam na pacijenta kad je u pitanju bolest i ozdravljenje,a nikako na svoje ”moći” da nekom dijagnosticiram bolest ili da konstatujem izlječenje. Za mene je mjerodavan pacijent. Ako kaže da je bolestan, ja ga tretiram kao takvog. Ako kaže da je zdrav, ja se prema njemu tako i ponašam. A konvencionalna medicina, zahvaljujući naučno-tehničkim dostignućima, ima mogućnost sve to da konstatuje.

 

Koliko je potrebno bioenergetskih tretmana ?

Do sada nikad nisam govorio koliko puta treba neko biti podvrgnut bioenergetskom tretmanu. Ostavljao sam to svakom ponaosob da odluči da li mu je dovoljan jedan, dva, tri ili više tretmana. To najviše iz razloga što se pod plaštom ”bioenergetičara” pojavio i određen broj osoba koji s bioenergijom nema ništa zajedničko. I te osobe su najčešće insistirale na velikom broju tretmana. Rukovodio sam se idejom da će ljudi znati prepoznati šta je za njih ispravno, a šta ne.

S obzirom da su rezultati mojih tretmana vidljivi još u toku samog tretmana, smatrao sam da će to biti dovoljan dokaz o tome ko sam i šta sam. Očekivao sam da će razmišljanja ići ka tome da kad vide učinak odmah, da će poželjeti još koji put da dođu. Bar mi je to logično izgledalo. Neki i jesu reagovali tako, mada ima i dosta onih koji bi nakon početnog uspjeha okrenuli se od bioenergetskih tretmana tvrdeći kako im se na taj način ne može pomoći. Imao sam čak osoba kojima je nakon mojih tretmana godinama bilo dobro, pa kad bi se bol vratio bili su skloni govoriti kako im moji tretmani nisu pomogli jer ih, eto, nakon toliko vremena opet isto boli.

Dakle, oslanjajući se na dosadašnje iskustvo (od 1995. godine pa do sada) najbolji rezultati su zabilježeni kod osoba koje su na tretmanima bile tri-četiri puta u kratkim vremenskim razmacima (najbolje je dan za danom). Ispravno je nakon tih tretmana napraviti stanku od sedam do 10 dana i tek tad vidjeti da li bi tretman trebalo ponoviti još koji put.

Fudbaler belgijskog Royal Excel Moeskroen-a Rijad Sadiku na tretmanu kod bioenergetičara Muhameda Omerovića

Da li će se bolovi ponovo vratiti ako su nestali tokom i nakon tretmana?

Najvjerovatnije, hoće.

Zašto hoće, kad je već nestao?

Navešću dva primjera iz kojih će biti moguće shvatiti zašto će se vjerovatno vratiti bol.

Prvi primjer: Čovjek koji se posjekao nožem po ruci. Napravio je otvorenu ranu iz koje ide krv i naravno boli. Kad ode kod hirurga on mu to ušije i rana zaraste. Ako je hirurg to još dobro ušio da ne ostanu ružni ožiljci čovjek je sklon svakakvim pohvalama obasipati hirurga za njegovo umijeće i stručnost. I to je sasvim u redu.

Pretpostavimo da taj čovjek nakon nekog vremena ponovo uzme nož i posiječe se po istom mjestu. Ko je kriv? Hirurg ili čovjek?

Ovaj primjer je primjenjiv na bezbroj slučajeva iz svakodnevnog života. Ako neko ko ima bolove u leđima izazvane prekomjernim opterećenjem kičme ili lošim držanjem i slično, nakon mojih tretmana bude bez bolova, logično je da će, ukoliko bude radio iste stvari koje su jednom već dovele do bolova, ponovo osjećati iste ili slične bolove.

Drugi primjer: To je konkluzija koju sam izveo nakon više od 23 godine bavljenja bioenergijom. Bioenergija je u stvari energija života i posjeduje je svaki živi čovjek, svaka živa životinja, svaka živa biljka, svaki živi insekt…. Nedostatak životne energije (bioenergije), konkretno kod čovjeka, dovodi do raznih poremećaja u organizmu…Vjerovatno ste imali priliku čuti kako za nekog ko je invalid (amputirani mu, recimo, dijelovi tijela kao sto su ruke, noge), imaju običaj reći da je potpuno zdrav. I u pravu su jer za funkcionisanje čovjeka kao živog bića najbitnije pet organa a to su: SRCE, PLUĆA, JETRA, BUBREZI I MOZAK…

 

Srce je najbitniji organ u organizmu. Dok ono radi i organizam je živ. Prestanak rada bilo kojeg od pobrojanih organa,osim srca, vodi neminovnoj smrti.

Ako otkaže mozak, čovjeka savremena medicina smatra mrtvim. U stvarnosti on je još živ jer još uvijek rade ostali organi i srce, naravno.

Ako otkažu bubrezi čovjek može živjeti još veoma kratko vrijeme bez dijalize i umire.

Kad otkaže jetra, takođe ubrzo nastupa i smrt.

Pri otkazivanju pluća nakon par minuta staje i srce i nastupa smrt..

Zašto je sve to tako i zašto sam to nabrojao ovim redosljedom?

To je upravo zato što su to esencijalni organi potrebni svakoj osobi da bi mogla biti živa.

Organizam je tako ”programiran” da manjak bioenergije u vitalnim organima nadomješćuje oduzimanjem te iste bioenergije od perifernih dijelova tijela. Najčešće prvo strada kosa, pa vid, sluh, zubi, nokti, ruke, noge…

Kad srce ili neki drugi vitalni organ nema dovoljno (bio)energije, organizam tu energiju ”preraspoređuje” tako što oduzima energiju od, na primjer sluha, vida, kose, noktiju, koljena i sl. Kroz vrijeme nastaju degenerativni procesi u ekstremitetima i to baš zbog toga što u ekstremitetima nema dovoljno (bio)energije. Oni polako odumiru (koljena, kukovi, ramena, šake…). Kod nekih osoba odumiranje dijelova tijela bude takvo da je neophodno ugraditi vještački kuk ili koljeno. Kod težih slučajeva dolazi do truljenja baš kao kod mrtve osobe (gangrena), jer je određeni dio tijela u stvari ostao potpuno bez (bio)energije i umro je. Često u takvim situacijama amputacija bude jedini način da se nečiji život spasi.

Svakodnevno sam u kontaktu sa osobama koje imaju probleme sa koljenima, kukovima, leđima, kičmom, ramenima…. Dosta njih je i u poznim godinama. Navešću samo primjer osoba koje imaju probleme sa koljenima, a to je moguće primijeniti na sve druge vrste bolova i bolesti.

Sam bol, sa kojim mi dolaze, tj. bolno mjesto u predjelu koljena ja vidim kao otvoreni ventil na koji je moguće dati energiju najčešće u roku od nekoliko minuta. Zbog toga kod ove, moje, metode liječenja uvijek ide ruka, na bolno mjesto, bez obzira da li je liječenje u ličnom kontaktu ili sa distance.

Ne tretiram energetske tačke u organizmu (čakre). Ne kažem da je to pogrešna metoda liječenja. Jednostavno ja takvu metodu liječenja ne praktikujem.

Kad mi dođe osoba sa bolom u koljenu, nakon tretmana, uglavnom bol, ako ne sasvim onda u znatnoj mjeri, iščezne. Osoba bude presretna. Često su to osobe koje već godinama imaju probleme s koljenima. Nisu u mogućnosti ni normalno ni dugo hodati, a o fleksiji samog koljena da ni ne govorim. Nakon tretmana mogu raditi pokrete koje godinama nisu ni sanjali da mogu.

Nakon nekog vremena, ponekad nakon i nekoliko dana, bolovi se ponovo pojave u koljenu. Sličnog, a nekad čak i skoro istog intenziteta. Pa kad se tretman ponovi, opet nestaju. Nakon nekoliko tretmana, najčešće čujem riječi kako je koljeno koje smo liječili sasvim u redu, ali je uz koljeno ozdravilo i rame koje nismo ni dotaknuli, a i spavanje je ”k'o u bebe”. Nisu potrebne ni tablete za spavanje.

 

Šta uraditi ako se bolovi vrate?

Logično bi bilo očekivati, da nakon što su jednom bolovi uklonjeni, da će osobe biti spremne ponovo da se podvrgnu bioenergetskom tretmanu.  Ako je nešto jednom uspjelo zašto ne bi opet?

Šta kažu zadovoljni korisnici?

Više o metodi kojom radim saznajte u videima u nastavku, a za iskustva brojnih zadovoljnih korisnika posjetite YouTube kanal.

PODIJELI