Da li će, nakon što je nestao, bol ponovo da se vrati?

Piše: Muhamed Omerović

Pitanje svih pitanja koje mi se postavlja iz sata u sat je: DA LI ĆE, NAKON ŠTO JE NESTAO, BOL PONOVO DA SE VRATI?

Moj odgovor je da, najvjerovatnije, hoće.

Zašto hoće, kad je već nestao?

Navešću dva primjera iz kojih će moguće biti shvatiti zašto će se vjerovatno vratiti bol osim ako…

1. Uzmimo primjer čovjeka koji se posjekao nožem po ruci. Napravio je otvorenu ranu iz koje ide krv i naravno boli. Kad ode kod hirurga on mu to ušije i rana zaraste. I ako je hirurg to još dobro ušio da ne ostanu ružni ožiljci čovjek je sklon svakakvim pohvalama obasipati hirurga za njegovo umijeće i stručmost.

Pretpostavimo da taj čovjek nakon nekog vremena ponovo uzme nož i posiječe se po istom mjestu. Ko je kriv? Hirurg ili čovjek?

Ovaj primjer je primjenjiv na bezbroj slučajeva iz svakodnevnog života. Ako neko ko ima bolove u leđima izazvane prekomjernim opterećenjem kičme ili lošim držanjem i slično, nakon mojih tretmana bude bez bolova, logično je da će, ukoliko bude radio iste stvari koje su jednom već dovele do bolova, ponovo osjećati iste ili slične bolove.

2. Drugi primjer je konkluzija koju sam izveo nakon 23 godine bavljenja bioenergijom. Bioenergija je u stvari energija života i posjeduje je svaki živi čovjek, svaka živa životinja, svaka živa biljka, svaki živi insekt…. Nedostatak životne energije (bioenergije), konkretno kod čovjeka, dovodi do raznih poremećaja u organizmu…

Vjerovatno ste imali priliku čuti kako za nekog ko je invalid (amputirani mu recmo dijelovi tijela kao sto su ruke, noge), imaju običaj reći da je potpuno zdrav. I u pravu su jer za funkcionisanje čovjeka kao živog bića bitno je pet organa a to su: SRCE, PLUĆA, JETRA, BUBREZI I MOZAK…

Srce je najbitniji organ u organizmu. Dok ono radi i organizam je živ. Prestanak rada bilo kojeg od pobrojanih organa,osim srca, vodi neminovnoj smrti, ali ne trenutnoj.

  • Ako otkaže mozak, čovjeka savremena medicina smatra mrtvim. U stvarnosti on je još živ jer još uvijek rade ostali organi i srce, naravno.
  •  Ako otkažu bubrezi čovjek može živjeti još veoma kratko vrijeme bez dijalize i umire.
  • Kad otkaže jetra, takođe ubrzo nastupa i smrt.
  • Pri otkazivanju pluća nakon par minuta staje i srce i nastupa smrt.

Zašto je sve to tako i zašto sam to nabrojao ovim redosljedom?

To je upravo zato što su to esencijalni organi potrebni svakoj osobi da bi mogla biti živa.

Organizam je tako ”programiran” da manjak bioenergije u vitalnim organima nadomješćuje oduzimanjem te iste bioenergije od perifernih dijelova tijela. Najčešće prvo strada kosa, pa vid, sluh, zubi, nokti, ruke, noge…

Kad srce ili neki drugi vitalni organ nema dovoljno (bio)energije, organizam tu energiju ”preraspoređuje” tako da oduzima energiju od, na primjer sluha, vida, kose, noktiju, koljena i sl. Kroz vrijeme nastaju degenerativni procesi u ekstremitetima i to baš zbog toga što u ekstremitetima nema dovoljno (bio)energije, oni polako odumiru (koljena, kukovi, ramena, šake…). Kod nekih osoba odumiranje dijelova tijela bude takvo da je neophodno ugraditi vještački kuk ili koljeno. Kod težih slučajeva dolazi do truljenja baš kao kod mrtve osobe (gangrena), jer je određeni dio tijela u stvari ostao potpuno bez (bio)energije i umro je. Često u takvim situacijama amputacija bude jedini način da se nečiji život spasi.

Svakodnevno sam u kontaktu sa osobama koje imaju probleme sa koljenima, kukovima, leđima, kičmom, ramenima…. Dosta njih je i u poznim godinama. Navešću samo primjer osoba koje imaju probleme sa koljenima, a to je moguće primijeniti na sve druge vrste bolova i bolesti.

Sam bol, sa kojim mi dolaze, tj. bolno mjesto u predjelu koljena ja vidim kao otvoreni ventil na koji je moguće dati energiju najčešće u roku od nekoliko minuta. Zbog toga kod ove, moje, metode liječenja uvijek ide ruka, na bolno mjesto, bez obzira da li je liječenje u ličnom kontaktu ili sa distance.

Ne tretiram energetske tačke u organizmu (čakre). Ne kažem da je to pogrešna metoda liječenja. Jednostavno ja takvu metodu liječenja ne poznajem i ne praktikujem.

Kad mi dođe osoba sa bolom u koljenu, nakon tretmana, uglavnom bol, ako ne sasvim onda u znatnoj mjeri, iščezne. Osoba bude presretna. Često su to osobe koje već godinama imaju probleme s koljenima. Nisu u mogućnosti ni normalno ni dugo hodati, a o fleksiji samog koljena da ni ne govorim. Nakon tretmana mogu raditi pokrete koje godinama nisu ni sanjali da mogu.

Nakon nekog vremena, ponekad nakon i nekoliko dana, bolovi se ponovo pojave u koljenu. Sličnog, a nekad čak i skoro istog intenziteta. Pa kad se tretman ponovi, opet nestaju. Nakon nekoliko tretmana, najčešće čujem riječi kako je koljeno koje smo liječili sasvim u redu, ali je uz koljeno ozdravilo i rame koje nismo ni dotaknuli, a i spavanje je ”k'o u bebe”. Nisu potrebne ni tablete za spavanje.

Šta se dešavalo za vrijeme terapije?

Organizam je već ranije povukao dobar dio (bio)energije iz koljena i ono je, između ostalog, i zbog toga počelo da popušta i da boli. Nakon što je kroz bolnu tačku (otvoreni ventil) dobilo jednu dozu (bio)energije, koljeno prestaje da boli. Organizam, koji je već uzimao (bio)energiju iz koljena, ponovo poseže za tom (bio)energijom i prosljeđuje je prema vitalnim organima. Zato se nakon kratkog vremena javlja bol u koljenu. Nakon nekoliko tretmana nema više bola, a i drugi dijelovi tijela profitiraju. Organizam sad višak (bio)energije koji u tijelo stiže preko bolne tačke (otvorenog ventila) osim prema vitalnim organima usmjerava  (pohranjuje) i prema drugim dijelovima tijela.

Zbog toga nastupa općenito poboljšanje u tijelu. Fizičko i mentalno zdravlje u svakom slučaju profitiraju od bioenergetskog tretmana.

Ja lično ne insistiram na određenom broju tretmana. Jedan do dva tretmana su najčešći i najučinkovitiji, Da li nekome treba više tretmana, to mora sam da vidi kad nakon 10-ak dana nakon završenih tretmana sam napravi presjek svog sveukupnog stanja.

PODIJELI